Prenosimo iz novina "Danas", objavlejno 6. aprila


Intervju: Povodom jevrejskog praznika Pesah za Danas govori Davor Salom, sekretar Saveza jevrejskih opstina SCG


UPOREDJIVATI TRAGEDIJE JE GREH PREMA ZRTVAMA
Ne sme da se zaboravi: Davor Salom

Jelena Tasic

-Vecernjom sluzbom u sinagogama i tradicionalnom praznicnom Seder vecerom pripadnici Jevrejske zajednice sinoc su zapoceli visednevnu proslavu Pesaha, praznika kojim se obelezava izlazak Jevreja iz egipatskog ropstva. O obicajima za Pashu, jevrejstvu danas i Jevrejskoj zajednici u Srbiji i Crnoj Gori, povodom Pashe za Danas govori Davor Salom, sekretar Saveza jevrejskih opstina SCG.

Pasha je jevrejski nacionalni praznik, praznik ostvarenja fizicke i duhovne slobode. Tokom Seder vecere, posebnog verskog obreda koji se u jevrejskim kucama odrzava prve dve veceri Pesaha cita se Hagada sel Pesah, kazivanje o izlasku iz egipatskog ropstva, izgovaraju se odredjene molitve i jedu se posebna jela i to sve po strogo propisanom redu. Rec seder na hebrejskom znaci red. Sve nas to podseca simbolicno na ropstvo i trenutke izlaska iz Misira kao slobodnih ljudi. Sa izuzetkom Jom Hasoa, komemoracije i secanja na zrtve holokausta i praznika Jom aacmaut kojim se obelezava osnivanje drzave Izrael, svi jevrejski praznici sezu u proslost dublju od 2.000 godina. Pesah je jedan od tri praznika, uz Savuot i Sukot na koje su Jevreji u doba postojanja hrama isli u Jerusalim i prinosili zrtve. Pesah se joz zove i "hag haaviv", praznik proleca, jer uvek pada u prolece i Hag hamacot, praznik beskvasnog hleba. Glavni izbavitelj jevrejskog naroda iz egipatskog ropstva je Mojsije, koji vodjen verom u svoga boga i boga svojih praotaca Avrama, Isaka i Jakova cini cuda koja se opisuju u Hagadi. Kasnije on prerasta u nacionalnog vodju, vizionara i zakonodavca - objasnjava Davor Salom i istice da je za praznik Pesah veoma bitan koncep slobode.

"Stradanje Isusovo" moguca podrska antisemitizmu"Stradanje Isusovo" moguca podrska antisemitizmu
David Salom ka
ze da nije gledao najnoviji film Mela Gibsona "Stradanje Isusovo", ali opominje da bi ovo filmsko delo "moglo da bude iskorisceno kao podrska antisemitskom misljenju". - Dosta se prica i pise o surovosti i morbidnosti ovog filma. Film sa scenama nasilja ne moze da ima pozitivne efekte na gledaoce, pogotovo kad su u pitanju mladi - smatra Salom.

 

-Mi govorimo o slobodi koju je dobio jevrejski narod. Medutim tu se istice pravo svakog od nas da bude slobodan. Cak i kad dobije slobodu, rob mora da je poztuje i ne sme da je oduzme drugome.Takode je bitno da se shvati da ta sloboda nije samo fizicka, nego i duhovna, sloboda misli, razuma , sloboda od idola. Iako praznik Pesaha zalazi u duboku prozlost, on istice koncept slobode koji od nas danas zahteva borbu protiv rasizma, netolerancije. Uci nas poztovanju prava svakog od nas i daje nam poruku da covek mora da se bori protiv svih zala savremenog druztva: ratova, razaranja, proterivanja, etnickog cizcenja, skrnavljenja spomenika...i to obrazovanjem, moralnim i duhovnim vrednostima koje svako od nas ima i nosi u sebi.

Postoje li propisane pripreme za ovaj praznik?

- Hamec je naziv za svu hranu ili posude koje nisu kaser sel Pesah. Prema Tori za vreme praznika je zabranjeno da se jede kvasno testo. Jevreji koji se strogo drze svih propisa za ovaj praznik kupuju posebno novo posude za pashalnu veceru .Oni siromazniji posebnim propisima prokuvavaju ( ciste ) posude koje su koristili tokom godine. Kuce se temeljno ciste, a uoci praznika se vrsi obred Birkat hamec, cizcenje kuce od ostatka hameca. Tokom Pesaha zabranjeno je jesti kvasni hleb. Jede se maces, beskvasni hleb koji podseca na kreker i sada se i industrijski proizvodi. Hagada za Pesah se cita na raznim jezicima. Originali stare Hagade su na hebrejskom jeziku i aramejskom. Kod nas je danas citamo i na spanskom, madarskom, srpskom, zavisno od zajednice i njene tradicije. U nasoj zajednici obredna vecera traje dva, tri sata, dok kod porodica koje se strogo drze svih propisa i znatno duze, pet do sest sati. Nas covek je nestrpljiv, zeleo bi da sto pre krene drugi deo vecere kada se opusteno jede i pije.

Da li je ta nestrpljivost vernika prilikom obreda, kod nas podjednako prisutna u svim crkvama i verskim zajednicama, stvar brzog nacina zivota ili nepoznavanja vere?

-To je stvar kucnog vaspitanja. Najmanja i najvaznija institucija je porodica i ono sto covek nauci u kuci prati ga citavog zivota. Pogotovo kad se to provuce kroz generacije. Deo nacina zivota u kuci prenosi se i na praznicne obicaje. Ukoliko bi postojalo tradicionalno versko obrazovanje u porodici, onda bi se to prenelo na decu. I u pravoslavlju imate porodice koje su bez obzira na komunizam i ateizam sacuvale instituciju nedeljnog porodicnog rucka i Slavu, prema cemu se i deca odnose sa postovanjem. Nazalost, ima ih malo, sto je posledica 60. godisnjeg ateistickog odnosa prema religiji i tradiciji.

Biografija
Davor Salom (55) zavrzio je Filoloski fakultet u Beogradu i poslediplomske stidije u Izraelu, vezane za rad u opstinskim zajednicama. Dugo se bavio turizmom i marketingom. Trenutno je sekretar Saveza jevrejskih opstina SCG i clan Saveta verskih zajednica pri Ministarstvu vera Vlade Srbije. Interesuje ga obrazovanje mladih. Iako nije svesteno lice, redovno ucestvuje u organizaciji verskog rada i zivota u Zajednici.

 

 

Mozete li nezto vize da nam kazete o Jevrejskoj zajednici u SCG?

- Savez jevrejskih opstina Srbije i Crne gore cini zajednica deset opstina. Mi smo neprofitna organizacija i zivimo od pomoci clanova zajednice. Glavni ciljevi rada zajednice su briga o starima i bolesnima, ocuvanje jevrejskog nasleda i identiteta, briga o obrazovanju mladih generacija, kulturna delatnost, secanje na tragediju holokausta, borba protiv pojava antisemitizma. Vazno je da svi clanovi zajednice uzmu ucezca u radu i aktivnostima, jer jevrejski narod je jedna velika porodica Zajednica je prilicno mala. Ima skoro 3.000 clanova. Do Drugog svetskog rata bilo ih je blizu 80.000, ali vize od 86 odsto stradalo je u holokaustu. Iako mala, naza zajednica je aktivna i vitalna. Obrazovanje je izuzetno vazna komponenta u njenom radu. Druga generacija posle Holokausta vec ima svoju decu koja traze formalnu jevrejsko obrazovanje. Razmizljamo o obdaniztu, zkoli. U Hrvatskoj je, recimo, vec otvorena jevrejska zkola, zto bismo i mi zeleli da uradimo. Ali, to je problem finasija. Naza zajednica je bez svoje imovine koja joj je oduzeta ili nacionalizovana, od Nemaca tokom rata ili od strane posleratnog rezima, zto je bio slucaj i sa drugim crkvama i verskim zajednicama. Ocekujemo restituciju, vracanje imovine. Tek tada mozemo razgovarati o obdaniztu, zkoli i o domu za stare. Koliko mi je poznato, Zakon o denacionalizaciji oduzete crkvene imovine vec donet i primenjuje se u drzavama sa prostora bivze Jugoslavije. Jevrejskoj zajednici u Makedoniji i Hrvatskoj imovina je vracena delimicno ili potpuno.

Novi ministar vera najavio je da ce nacrt zakona o verskim zajednicama biti gotov do pocetka juna i da ce se sredstva iz budzeta za crkve i verske zajednice izdvajati prema njihovoj zastupljenosti u stanovnistvu.
- Pomoc drzave ne treba da bude samo iz budzeta. Drzava treba da vrati verskim zajednicama ono sto im je oduzeto i sto im pripada. Svesni smo svih teskoca, ali ocekujemo da se nasi zahtevi rese. Da naglasim, svaka od zajednica ima izvore prihoda od davanja priloga vernika, ali i dalje ne mogu da koriste svoju imovinu koja im je u proslosti donosila prihod.

Kada se govori o jevrejskoj zajednici ljudi je uglavnom dozivljavaju kao dobro organizovanu, povezanu i na globalnom planu veoma mocnu sa presudnim uticajem na svetske tokove. Da li su to samo predrasude?

-Postoji sala, dva Jevrejina, tri partije. Prica da se Jevreji pomazu medju sobom je tacna. U toj brizi i pomoci stoje biblijske zapovesti, o porodici, siromahu i zapovest o bolesnom. Briga i pomoc su sustina jevrejske etike. Kad izgradite porodicu i zajednicu na takvim osnovama, onda je sigurno da ce te tako i delovati. zto se tice predrasuda o globalnoj povezanosti i uticaju Jevreja na svetske tokove one idu tako daleko da prelaze u antisemitske pamflete o jevrejskoj zaveri. Nama su poznati mnogobrojni tekstovi sa sadrzinom koja iznosi ne samo ove predrasude, nego direktnu mrznju prema Jevrejima. Jedan od takvih pamfleta su i cuveni "Protokoli Sionskih mudraca" koji se, nazalost, slobodno ztampaju i distribuiraju i u nazoj zemlji. Naza zajednica je u vize navrata bez uspeha pokuzala i preko suda da zabrani ztampanje i prodaju ove i brozura slicnog sadrzaja.

Ako su poruke Pashe da covek kad dobije slobodu, mora da je poztuje i ne sme da je oduzme drugome, kako biste onda definisali ono zto se u Izraelu dogada izmedu Palestinaca i Jevreja?

- Situacija u Izraelu je izuzetno kompleksan problem. Rezultat odnosa drzave Izrael i Palestinaca podpada iskljucivo u domen rezenja koje obe strane treba da nadu. I u Izraelu i medu Jevrejima u dijaspori, a i medu samim Palestincima postoje razliciti stavovi i predlozi kako da se ovaj decenijski problem rezi. Siguran sam da ce se problem reziti na miran i civilizovan nacin. Bez zrtava, ratova i terora. Za mir na Bliskom istoku bitna je pre svega volja i spremnost da se dode do mira. Obostrano poverenje je suztina svakog napretka u odnosima.

Od dolaska Misija UN na Kosovo i Metohiju kada su tamosnji Srbi preziveli egzodus koji se ponovio i pre dve nedelje, u javnosti, pogotovo u pravoslavnim crkvenim krugovima citiruju se drevni proroci i o Kosovu govori kao o srpskom Jerusalimu. Imali tu zaista paralele?

- Na zalost tragedija jevrejskog naroda cesto se koristi i poredi sa tragedijama drugih naroda bilo da li se ona desila u Kampuciji, Ruandi, ili na nasim prostorima . Holokaust, masovno unistenje Jevreja na teritoriji evropskog kontinenta je jedinstvena tragedija koja je odnela sest miliona zrtava. Tragedije ne bi trebalo uporedivati jer je to greh prema zrtvama. Svaka zrtva ima svoje ime i prezime. Ako uporedujemo Jerusalim koji je unisten pre 2.000 godina i kosovsku tragediju moze se naci paralela u cuvanju i rusenju svetinja. Niko nema pravo da skrnavi i unistava sveto. Ako je Kosovo zaista srpski Jerusalim, ono se mora cuvati. Ne sme se zaboraviti. Jevreji ne zaboravljaju svetost Jerusalima koji ne da se samo pominje u recima proroka, nego se cuva i brani .

Ima li Jevreja na Kosovu i Metohiji?

- Imamo zajednicu i u Pristini, mada clanstvo sada zivi u Beogradu. Na zalost 1999. godine morali su da napuste svoje domove i da svoju imovinu ostave za sobom. U Prizrenu ima jedna ili dve porodice jevrejskog porekla.

Da li je i Jevrejska zajednica trebalo da se oglasi zbog onog sto se sredinom marta dogodilo na Kosovu i Metohiji, kao i u protestima u ostaku centralne Srbije u kojima su spaljene dve dzamije?

- O ovoj tragediji i nedavnom nasilju zeleo bih da vam citiram reci gospodina Ace Singera, predsednika Saveza jevrejskih opztina Srbije i Crne Gore: "Osudujemo svaki genocid i netrpeljivost prema drugima. Apsolutno je za osudu paljenje verskih objekata na Kosovu i Metohiji koji imaju duboku istorijsko - kulturnu tradiciju. Paljenje dzamija u Beogradu i Nisu su cisti autogol".