Dobrotom naseg Vlade Brade Zupkovica, objavljujemo ovu pesmu

 

IDEM DA SE OPROSTIM SA MOREM

 

Ćići Senjanoviću, Dobrom Duhu Dalmacije

 

Idem da se oprostim sa morem.

Nije bilo neki faktor u mome životu

Ali jeste znalo na trenutke

Darivat mu radost i ljepotu.

 

Idem da se oprostim sa morem.

Jeste da sam grdio ga često, i kazivo:

ko te jebe ! Al sam opet u njedra mu skako, šapućući: ne mogu bez tebe !

           

Idem da se oprostim sa morem.

Bilo mi je došlo navrhkurca. Al poželjeh  opet da mu vidim plavet, i pučinu

pri zalasku sunca.

 

(„pristojnija“ varijanta iste strofe):

 

Idem da se oprostim sa morem.

Govorio jesam: nek ide u racku, al poželjeh opet da mu vidim plavet

i mjedeno sunce na zalasku !                      

 

Idem da se oprostim sa morem.

Povazdan se pržiti na plaži,

ko durbinom, ko sa pramca broda,

gledat kako promiču pejsaži:

 

Kruškolika, jajolika, obla, niska i visoka,

- u milion verzija i modaliteta – mila, draga, neprebolna – ah ! ženska dupeta !

 

Idem da se oprostim sa morem.

Prije nego odem sa Svijeta

Da nahranim oči milinama

.................  od ženskih dupeta.

 

                                                      Goražde, 12/13 avgusta 2010.

 

                                       abdulah sidran