Povod pisanju ovog teksta je nažalost smrt jednog u nizu pravednika države Izrael, koji nas je napustio prvog dana mjeseca juna ove godine. U Sarajevu je umro i sahranjen nosioc ordena pravednika, gospodin Šemso Kapetanović.
Podsjetimo se porodice Kapetanović i njihovog doprinosa u spašavanju jevrejske porodice Sonnenschein, u vrijeme nacističkog progona u našim krajevima.
Kada je jevrejska porodica Sonnenschein došla iz Ptuja, gdje su ranije živjeli, u Bosanski Novi, tražeći, koliko toliku, sigurnost trebala se nastaniti kod druge jevrejske porodice. Obzirom na složenost situacije u kojoj su se nalazile jevrejske porodice, zaključili su da nije dobro da svi budu na okupu, te odustali od prvobitne ideje. Inicijator takve odluke je bila gospodja Sultanija Kapetanović, koja je porodicu Sonnenschein pozvala u svoju kuću. Grad je tada bio mali, ništa se nije moglo uraditi a da svi ne saznaju, te su obavjestili komšije kako su ugostli jednu slovenačku porodicu. Bila je to 1942. godina. Iskoristili su i svoje porodične veze, koje su imali angažovane u ustaškoj policiji i u ustaškom stožeru.
Počeo je zajednički život Hinka, njegove žene i dvije kćeri, Fanike i Vere s porodicom Kapetanović. Bili su kao jedna porodica.
U jesen 1942. godine, situacija u Bosanskom Novom se znato pogoršala, te je Hinko tražio način da osigura kontakt sa švicarskim konzulatom u Zagrebu. U tome mu svesrdnu pomoć, uprkos svim opasnostima pruža Šemso Kapetanović.
Zahvaljujući pomoći porodice Kapetanović. za nekoliko dana iz konzulata stižu svi neophodni papiri za sve članove jevrejske porodice Sonnenschein. S tim papirima, suzama u očima, srećom zbog bijega i sjetom za porodicom Kapetanović, jevrejska porodica odlazi u Švicarsku, čime izbjegavaju svoju likvidaciju. Medjutim, okolnosti u Bosanskom Novom nisu mazile porodicu Kapetanović, za koju dolaze teški dani. Majka Sultanija i dvije kćeri, Esma i Vasva protjerani su u Prijedor, dok je treća kći, Hasna uhapšena u Petrinji. Iz Petrinje je odvedena u Zagreb, pa u Staru Gradišku. Ubrzo, nakon povratka kući, majka Sultanija umire, a nakon rata umire i Hasna, tjelesno i duhovno oštećenog zdravlja nakon silnih patnji kojima je bila izložena u logoru Stara Gradiška. Šemso je uspio izbjeći ustašku odmazdu skrivajući se kod partizanskih simpatizera u Dugom Selu, Novskoj i Kutini, odakle je 1943. godine otišao u partizane, gdje se već nalazio njegov brat Hajro.
Nakon rata, Sonnenscheinovi su došli u Bosanski Novi zahvaliti na pomoći koju im je porodica Kapetanović tako svesrdno i u najtežim trenucima pružila. Nakon toga, po osnivanju države, iseljavaju u Izrael.
Za sve što su učinili spasavajući živote jevrejske porodice Sonnenschein, pravednicima su proglašeni majka Sultanija Kapetanović i njena djeca: Šemso, Hasna, Vasva i Esma.
U pripremi ovog teksta pomogli su Marija Bagarić i Julija Koš iz Zagreba, kojima se ovom prilikom zahvaljujemo.