Bio Bejahad na Hvaru 2002e

pogledaj program

Prve slike nam je poslala Jasna Ciric, 

Evo jos malo slika sa Hvara
01: Ponovo, kao nekad davno, okupljeni oko nase Mirjam
02. Viki, Buca, Neven
03. Dorucak: Buba, Nada, Goca, Majda, Ranko, Vikica, Maja
04. Salate; pa ko sta voli nek izvoli
05. Nasa omladina
06. U hladu borova: Nada, Buba, Ranko, Maja i ?
07. Plesna grupa iz Zagreba
08. Plesna grupa iz Zagreba
09. Plesna grupa iz Novog Sada
10. Publika na koncertu

Svima puno pozdrava   Maja Vajnstangl-Damjanovic

puno slika ima na    http://drava.etfos.hr/~fischer/Beyahad02/

  Lidija, Ruzica i Jasna

BEJAHAD

IZ DRUGOG UGLA

Posmatrajuci je, aktivno zainteresovanu i prisutnu na svim dogadjanjima tokom 9 dana (od 21.09.2002. do 29.09.2002.), smatrala sam da je vrlo vredno zabeleziti njeno prisustvo na BEJAHADU na Hvaru, a jos vaznije predstaviti njeno vidjenje te, za nasu malu zajednicu, manifestacije od vitalnog znacaja.

• Vas celoviti utisak Jelena?

- "Drago mi je da ste bas mene izabrali za ovaj, kako kazete: pogled "spolja" na Bejahad, jer sam iskreno zadivljena, a moje iskustvo "svetskog putnika" kako u okviru struke (simpozijumi, seminari, radionice, sirom Evrope, SAD, SSSR i Afrike) tako i kao, decenijama vec, pasioniranog turiste sa strogo odabranim kulturoloskim sadrzajima, daje mi materijala za poredjenje ali i mogucnost da donesem objektivni sud o BEJAHADU na Hvaru, i verujte mi na rec da ni malo ne preterujem kada kazem da mi se ovih devet dana provedenih na Hvaru, a u organizaciji Zidovske Opcine Zagreb i SJOJ, nalaze u vrhu vrednovanja po svim parametrima: organizaciono, drustveno socioloski, kulturoloski i edukativno. Obzirom da sam i sama, ne retko i kao deo tima organizatora, ucestvovala u raznim prezentacionim projektima, mogu proceniti kolicinu ozbiljnog, strucnog rada (i stotina radnih sati) ulozenih da bi se sve vidjeno na Bejahadu ovako savseno sprovelo u delo. I to bi bila moja jedina primedba: predstavljeni su nam autori pojedinacnih, dok su organizatori, ljudi koji su zapravo zamislili i ostvarili, jedan ovako grandiozan projekat ostali anonimni. Ovaj nas razgovor daje mi mogucnost da im od sveg srca cestitam i da pozelim da sa svojim projektom izadju pred siru kulturnu javnost. Na okruglom stolu poslednjeg dana dogadjanja - i takva je ideja data na razmatranje i ja bih eto podrzala takav stav jer, cetvrti po redu, sa tendencijom da preraste u tradicionalno okupljanje svih jevrejskih zajednica sa prostora ex-Jugoslavije, Bejahad nije samo mesto okupljanja bivsih, vec vrlo osmisljen projekat ponovnog povezivanja buducih generacija koje u sebi nose zelju za obnovom, nastavkom i produzetkom svog, jevrejskog, bogatog kulturno - tradicionalnog nasledstva i prepoznatljivog identiteta.

Ovaj i ovako koncipiran Bejahad je, zaista kratak, ali veoma iscrpan pogled u dusu jednog, toliko posebnog naroda; dopala mi se jedna prethodna formulacija pa cu je ponoviti "nasih tihih komsija". Vekovima vec, kako smo se i ovoga puta podsetili, Srbi i Jevreji, na ovom prostoru nase balkanske vetrometine, dele tesku sudbinu i uceci jedni od drugih prezivljavaju. Kroz razgovore i druzenja, za koje je pamecu organizatora, zaista bilo dovoljno vremena, spoznala sam da je velika vecina prisutnih zapravo iz, ili u mesovitim brakovima, sto samo po sebi potencira vaznost odrzavanja licne tradicije, medjusobne tolerancije i zacrtava jednu divnu projekciju buducnosti. Posebni, samosvojni, razliciti, a cvrsto uvezani sponama ljubavi i razumevanja medjusobnog uvazavanja i postovanja, svi zajedno - Bejahad, otvaramo vratnice jednog novog boljeg sveta, u kome za svakoga ima mesta. Na ovom mestu moram posebno istaci peti dan: "work shop day" i predavanja Zarka Puhovskog (socioloski aspekt) i Curdjice Papo-Brkljacic (psiholoski aspekt), pod zajednickim nazivom "Zidov kao drugi", ali i posebno podvuci da je zaista fascinantna bila visecasovna diskusija provocirana pravom temom, koja se dotice svakoga od nas. Tokom tih predavanja i diskusije zamislila sam se i nad sobom i sudbinom svakog pojednica, kada se kao drugi, u sva tri moguca oblika (drugi svom komsiji, drugi sebi pred sobom ili onaj neko sasvim drugaciji) suoci sa zivotom. I predavaci i publika disali su jednim dahom, visoko intelektualno iznoseci svoja razmisljanja i emocije. Znate, ne desava se to cesto, pre bih rekla, ovo je bio redak izuzetak, da publika cini sustinu predavanja, interaktivno i sofisticirano".

• Da li tom danu prednost pred ostalim danima?

- Ne, to ne bi bilo ni pravedno, ni tacno, jer svaki je dan doneo vise od jednog novog uvida i nesamerljivo veliku kolicinu novih znanja.

Kroz istoriju jevrejskog naroda vodjeni smo vrlo pazljivo od "Programa tri rabina" sa istaknutim tumacenjem znacaja biblijskih prica i price o Hagadi, preko reminiscencije Holokausta - kroz filmove "Svedocanstvo zla", "Jedna vukovarska prica", "Hana Senes" a zatim prezentacijom knjiga "Do konacnog resenja", "Jevreji i jevrejstvo ex Jugoslavije", preko predavanja "Kreativnost u izbeglistvu" i citavog sestog dana posvecenog "Zidovima Berlina u XX stolecu" stigli smo i do danasnjih dana u "Danu Izraela" i predavanju "Blisko istocni konflikt". Posebno me se dojmilo, vrlo intrigantno i originalno predavanje gosce iz Izraela Ornat Turin "Zene Izraela" (koje je takodje izazvalo publiku na ozbiljan dijalog sa predavacem) a odmah zatim i "Projekti s natjecaja" prilikom kojih smo saslusali odluke konkursnog zirija i culi izvode iz nagradjenih kratkih prica.

Muzicku crtu umetnicke duse jevrejskog naroda verno su nam predstavile folklorne grupe "Ma ayan" iz Novog Sada i "Or semes" iz Zagreba. Videti te mlade zaljubljenike, amatere, kako na glavnom trgu drevnog Hvara, sviraju i plesu tradicionale plesove jevrejskog naroda, pred ocima velikog broja turista i domacina (koji su se, zamislite, pridruzili i igrali zajedno sa nasom decom!), bilo je nezaboravno! A sve su to belezili novinari hrvatskih javnih glasila i kamera HRT. Zaista je to bio dozivljaj istorije vredan.

Sledile su zatim izlozbe "Tri autora" u prelepoj hvarskoj Vijecnici, zatim "Sarajevska judaika", "Jevreji/Zidovi" i "Fotografija", pa koncerti "Trio Kamhi", pa duhoviti kabare "Rosental&Ginsburg trio" iz Berlina i fascinantna Timna Bauer.

Njena je muzika kao i ovaj Bejahad, jedan sasvim novi prodor u svet umetnosti koja sobom donosi bolju edukaciju u sluzbi tolerancije.

Naravno ni pozorisna umetnost nije bila skrajnuta. Prvo "Vencani list" omladinskog amaterskog pozorista "Kralj David" pa nezaboravna premijera predstave "U poseti gospodinu Grinu". Uz poznatog, pa ipak vidjenog u potpuno novom svelu, glumca Predraga Ejdusa, moju je paznju potpuno zaplenio mladi beogradski glumac Srdjan Timarov. Ali sve se tu slozilo, atmosfera patine minijaturnog hvarskog gradskog pozorista, vec postignuti emotivni, psiholoski i socioloski naboj publike ucinili su da to bude prava tema, na pravom mestu u pravo vreme'.

• Mnogo hvalite!

- "Da, zaista. Moji prijatelji, ljudi koji me poznaju, moji studenti i djaci, tesko da ce u ovom tekstu prepoznati "onu tvrdokorno realnu Cecu profesora masinstva", ali zbilja, kao konzument klasicnih umetnosti, zastrasena pred sve-preovladjujucim i sve-unistavajucim populozmom i folk-pop kulturom nase svakodnevnice, zbilja sam pozelela da se pronadju ljudi koji bi bili u stanju da i moju dusu, i vrednu istoriju i dusu mog Srpskog naroda predstave publici bar na slican nacin'.

• To je najvisa moguca ocena?

"Da, i jos nisam sve pomenula. Svako dogadjanje je propraceno obimnom literaturom, (sve su se knjige, publikacije, muzicke kasete mogle kupiti po veoma pristupacnoj ceni), pa zatim "lifleti" - stampana objasnjenja, pocev od programa koji nam je na dva jezika, podeljen na polasku, preko "Dobrodosli u hotel Amfora", sa tumacenjem o koser kuhinji (koja mi je moram priznati veoma prijala) do uputstava o ponasanju u Sukot senici - podignutoj na terasi hotela - ispred rucaonice, u kojoj smo svi rado sedeli i jeli voce). U petak uvece pred "obiteljski sabat" podeljene su nam "Kabalat Sabat" i "Pjesme i blagoslovi za Sabat" tako da smo (u latinicnoj transkripciji) mogli pratiti bogosluzenje tri rabina u neobicnoj kombinaciji Sefardske i Askenaske liturgije. Na kraju, svakome je urucena fino stampana molitva za srecan put, na Hebrejskom i Srpskom jeziku, koju cu od sad nositi na sva svoja putovanja.

Organizatori Bejahada vrlo su mislili i na one najvaznije ucesnike, stare prijatelje iz Pirovca i sa ostalih, nekada tradicionalnih mesta okupljanja clanova jevrejskih zajednica ex-Yu, tako da je uslova za druzenje, razgovor i pesmu bilo taman koliko treba, sa dobro organizovanim, celodnevnim izletom na Paklene otoke.

• Primedbe?

-"Jedva da ih imam, mada mislim da smo pazljivijim izborom auto prevoznika, obzirom na prosek godina, mogli biti postedjeni nekih detalja putovanja, usputnih drumskih mehana, nosenja prtljaga, utovara u brod. No, tu su se dobrom inicijativom iskazali novosadjani gospodin Kranjac i gospodin Ruben, bez cije pomoci i organizacije "lanca nosaca", ne znam kako bi smo se uspeli klimavim konopcanim stepenicama uz bok nekoliko spratova visokog dugolinijskog trajekta. To je zaista sitnica, ali sitnica koja je mogla ugroziti apsolutno povoljan utisak koji smo poneli kao trajno secanje na Bejahad 2002.

• I na kraju, poruka dr Jelene Stankov organizatorima.

- "Uz vec iskazano svoje licno vidjenje, za koje se nadam da nece biti shvaceno kao preterana hvala, jer ipak bilo je tu oko 270 ucesnika i objektivnih svedoka, zamolila bih organizatore da istraju, bez obzira na sve teskoce kroz koje su prosli.

Vidimo se ponovo, u jos vecem broju na Bejahadu 2003!"

Posle dve godine na Bracu, susreti Bejahad odrzani su na otoku Hvaru. Ovogodisnjoj manifestaciji, priredjenoj u hotelu Amfora, prisustvovalo je 270 ucesnika, iz raznih krajeva sveta, sto je svojevrstan rekord.

Susreti su otvoreni 21.septembra prikazivanjem filma sa proslogodisnjeg Bejahada na Bracu. Sledeceg dana je otvorena izlozba slika tri autora. Tonko Maroevic, koji je izlozbu otvorio, ukazao je na bogatstvo i raznolikost likovnog stvaralastva Zidova iz Hrvatske, na njihovu nesputanost konvencijama i teznju prema iskonskom. Maroevic je - neveliku izlozbu stvaralaca iz nama bliskih krajeva - Jakova Bararona, Dunje Kohn-Mirkovic i Tonija Franovica, u prostorijama drevne, monumentalne Hvarske komunalne loze (loggie) nazvao Troslist sa stabla dubokih korijena.

Za ovogodisnji Bejahad drugi put je raspisan konkurs za kratku pricu. Medjunarodni ziri odabrao je, od 20 prispelih prica, 5 za prvu, drugu i dve trece nagrade i jednu za otkup. Tim povodom vec je na Hvaru razdeljena Knjizevna publikacija, a pobednicima predate nagrade.

Na Hvaru je priredjena i promocija tri knjige: Holokaust u Zagrebu, autora Iva i Slavka Goldsteina; Do konacnog resenja - Jevreji u Beogradu 1521-1942, autora Zeni Lebl i Jevreji i jevrejstvo ex Jugoslavije kroz literaturu, autora Dine Katan-Bencion. O kreativnosti Drustva Benevolencija u Londonu govorili su Predrag Finci i Vesna Domany-Hardy.

Na seminaru Workshop, na temu Zidov kao drugi, ucestvovali su Zarko Puhovski (socioloski aspekt), cije je izlaganje izazvalo zivu diskusiju i Djurdjica Papo-Birdjacic (psiholoski aspekt). Iste veceri nastupao je popularni muzicki trio Kamhi, nekada iz Sarajeva, sada iz Pariza, sa sefardskim romansama.

Ove godine predstavljen je Zidovski Berlin, za koji je uvodnu rec dao kulturni atase Nemacke Peter Lange. Dr. Simon Hermann, direktor Centrum Judaicum u Berlinu, odrzao je predavanje o Jevrejima 20.veka u Berlinu. Prikazan je i film Jevrejski Berlin, a iste veceri nastupao je Berlinski zidovski kabare Rosental & Ginsburg.

Dan Izraela, 24. Septembra, otvorio je David Granit, ambasador Izraela u Hrvatskoj, Sloveniji i Slovackoj. Institut Leo Baeck iz Haife dostojno je bio zastupljen. Ornat Turin govorila je, uz projekciju inserata, na temu Bliskoistocni konflikt u izraelskom filmu i Zene Izraela, predstavljene u medijima.

Na ovogodisnjem Bejahadu prikazano je i nekoliko dokumentarnih filmova: Hana Senes, film Jasminke Domas; Jedna vukovarska prica Dragutina Zizica i Alfreda Pala; kao i izraelski film Kasna svadba. Nezaboravan dozivljaj bio je prikazivanje odlicnog dokumentarnog filma Ljiljanje Jojic i Zore Dirnbah Svjedocanstvo zla o logoru Jasenovac, koji bi trebalo prikazati na svim nasim prostorima, u celom svetu, a posebno u Izraelu.

Na letnjoj pozornici u gradskom naselju Veneranda, videli smo ples mladih ansambala Forum iz Zagreba i Ma'ajan iz Novog Sada. Pozorisni komad Dzefa Barona U poseti gospodinu Grinu, u izvodjenju beogradskih glumaca Ateljea 212, Predraga Ejdusa i Srdjana Timarova, prikazan je u gradskom kazalistu. Vecina manifestacija odrzana je u Kongresnoj dvorani hotela Amfora, gde je postavljena i zanimljiva izlozba fotografija Branka Brandajsa Jevreji-Zidovi.

Skracenu verziju Vencanice Efrajima Kisona, uz originalnu muziku, na Hvaru prisutnog, kompozitora Alfija Kabilja, izveli su clanovi grupe Kralj David iz Beograda. Koncerti Izrael u ritmu Time Brauer & Elias Meiri su odlicno primljeni.

Susreti Bejahad odrzani su u vreme praznika Sukot, pa je u hotelu podignuta suka i ko je zeleo mogao je da obeduje u njoj, uz rabina Kotel Dadona iz Zagreba, njegove supruge i troje dece. O znacaju pripovedanja Hagade govorio je Eliezer Papo. Hrana u hotelu je bila kaser.

Plovilo se na celodnevne izlete,na susedne Paklene otoke. Bilo je od svega pomalo, za svakog po nesto. Hvar smo napustili kao sto smo tamo i bili pristigli, neko katamaranom, neko trajektom ili gliserom. Rastanak je bio dirljiv, sto nagovestava nove susrete na predstojecem Bejahadu.

(iz teksta Zeni Lebl, Bilten Udruznja Jevreja iz bivse Jugoslavije u Izraelu, br. 5, oktobar 2002, str. 13.)

Yugoslav Jews meet each fall in effort to strengthen their bonds

By Ruth E. Gruber

ZAGREB, Croatia, Sept. 17 (JTA) -- Following the violent civil war of the 1990s, Jews in the former Yugoslavia have had to struggle to maintain their common bonds.
The war severed the ties among Yugoslavia's Jewish communities and, in societies where ethnic identification became bound up with war, forced Jews to reconsider their own identity.

"It's difficult to say that we are Croatian or Serb; I myself feel primarily Jewish," said Vlado Salamon of the Zagreb Jewish community.

"I was born in Montenegro, I went to school in Sarajevo and now I live in Zagreb," he said. "When the war in Yugoslavia started in 1991, I could not imagine that all my contacts with friends in other parts of our former mutual country would stop."

For the past four years, Salamon, a Zagreb physician, has been the driving force behind an annual get-together aimed at keeping these contacts alive.

Called "Beyachad" -- "together" in Hebrew -- the event is a weeklong encounter held each Sukkot since 1999 on an island off Croatia's Adriatic coast.

"The islands are beautiful, but security is also easier on an island," Salamon told JTA in an interview at his office in the Zagreb Jewish community headquarters.

The event draws Jews from all parts of the former Yugoslavia -- and also Yugoslav Jews who immigrated to Europe, North America, Israel and New Zealand.

It is primarily aimed at "middle-generation" Jewish adults in their 40s and 50s, but it also draws student-age and senior participants.

Some 250 participants registered for this year's Beyachad.

"Our first goal is to connect Jews from the former Yugoslavia," Salamon said. "But we also aim to strengthen Jewish culture and combat assimilation."

In the former Yugoslavia, the country's 6,000 Jews made up a tiny minority in an overall population of 22 million.

Jewish communities in the six Yugoslav republics were united under the umbrella of the Federation of Yugoslav Jewish Communities, based in Belgrade.

They maintained close contacts, including spending family holidays at a Jewish community summer camp on the Croatian coast. Most Yugoslav Jews were highly integrated into mainstream life. Many were in mixed marriages or children of mixed marriages, and few were religious.

Beyachad grew out of the sporadic contacts that the Jews of the former Yugoslavia managed to keep up during the wars of the 1990s, when communications between Zagreb, Sarajevo and Belgrade were difficult or cut altogether.

Jews from the various Yugoslav successor states were able to hold group meetings several times between 1994 and 1997 -- but they had to travel abroad to Hungary or the Czech Republic to do so.

"We wanted to stay in touch, to discuss our mutual problems," Salamon said. "Finally, in 1998, we were able to hold a meeting for the first time in the former Yugoslavia -- at Bled, in Slovenia. It was then that I got the idea to organize Beyachad."

The first Beyachad, in 1999, drew 126 people to the Adriatic island of Murter. By the next year, the number of participants had almost doubled, and interest has remained high.

Local artists designed a special Beyachad logo and posters, and a top Croatia songwriter penned a special Beyachad anthem that became a hit among participants.

Croatian television broadcasts reports on Beyachad activities, and Salamon found more than two dozen sponsors, most of them corporate or other non-Jewish organizations.

"It's pretty amazing," he said. "It demonstrates the respect accorded the Jewish community in Croatia."

From the start, Salamon structured the Beyachad encounters as cultural programs featuring concerts, dancing, performances, literary events and lectures as well as excursions, sports and time on the beach.

Each year, too, guests are invited from an "outside" Jewish community to provide an introduction to Jewish intellectual and cultural activities in another country.

Last year, there were events promoted by the Jewish communities of Vienna and Salonika, Greece.  This year, the Jewish community of Berlin is the special guest.

Writer David Albahari, a former president of the Yugoslav Jewish community who emigrated from Belgrade to Canada in the early 1990s, said that meeting so many old friends at Beyachad both eased and exacerbated the pain of exile.

"It's somewhere between rubbing salt in a wound and being a balm," he said. "Sometimes it hurts and sometimes it's pleasant, but it's more pleasant than painful.

"The fact that I have been able to be present at the encounters is somehow dear to me, because I experience them as some sort of contact with familiar or fairly familiar members of the Jewish communities from all over the former Yugoslavia."

pogledaj program susreta ako te interesuje